O betonu

Izuzetna kvaliteta današnjeg betona rezultat je njegove bogate prošlosti, koju obilježavaju dekade tehničkih inovacija i poboljšanja.  

Iako historija betona datira još od vremena Rimskog carstva, materijal kakvog ga danas poznajemo zapravo je nastao godine 1867, u Francuskoj, gdje je vrtlar po imenu Josef Monier prvi razvio sistem armiranog betona za svoje vaze za cvijeće. Nije trebalo mnogo vremena da svijet sazna za jačinu ovog novog materijala, i ubrzo se beton počeo primjenjivati širom svijeta.

Suština betona leži u jednostavnoj mješavini zemljanih materijala, pomiješanih sa vodom kako bi se dobila nova supstanca izuzetne jačine.  Osnovne komponente betona su cement, pijesak i agregati, od kojih obično šljunak i lomljeni kamen.  


Beton je materijal nevjerovatne raznolikosti neophodne za različite primjene. Jednostavnom promjenom omjera vode i drugih komponenti mogu se promijeniti osnovne karakteristike betona.  

Promjenom agregata u mješavini možemo proizvesti beton koji je tako lagan da čak može plutati na vodi, ili tako težak da je njegova gustoća gotovo dvaput veća od normalne.  

Beton može biti otporan na vlagu, za pravljenje brana, ili može biti potpuno porozan, za pravljenje kućišta za filtere u postrojenjima za tretiranje kanalizacionih voda.  Stvarno je fascinantno koliko različitih karakteristika i varijacija se može postići istim materijalom.